facebook twiter instagram snapchat

Izazovi suvremene majke

beba

Nema te žene koja je majka, a da barem jednom nije osjetila napor i zamor oko brige za svoje novorođenče. Sjećam se, kao jučer, kad sam rodila svog prvog (nadam se ne posljednjeg) sina Benjamina. Bila sam prožeta erupcijom emocija od ljubavi, straha, čežnje, zabrinutosti…hoću li ja to sve moći, hoću li biti dobra majka, što kad se umorim, hoće li me moje dijete voljeti…hoće li mi vjerovati…samo su neka od pitanja koja su mi se vrtila po glavi.A bilo ih je bezbroj, i nisu imali odgovore. Nema te knjige i nema te teorije koja će ti približiti roditeljstvo u praksi.

Sve ono što stoji u knjigama, ima smisla, ali sve to pada u vodu onog trena kad shvatiš da je tvoje dijete individua za koju ne moraju vrijediti pravila pisana u knjigama. Prvo vrijeme provedeno s mojim malim, mojim suputnikom koji će moj život promijeniti iz temelja- bilo je uzbudljivo i nestašno. Učila sam. Svaki dan nešto novo. Dojenje, nespavanje, plakanje, grčevi…i uz sve to sam studirala, što nije bio nimalo lak posao. No, kad majka nešto želi, i kad se potrudi, nema toga što ne može. Danas, da mogu birati, ne bih više nikad studirala s malim djetetom, jer je to bila teška ubijačina i trganje živaca… Kad pogledam unatrag, ne znam kako sam to sve uspjela. Uz dobru organizaciju i ljude koji su mi pomagali. Jedino tako. Nikako drugačije. Dakle, to prvo vrijeme baš nisam znala za sebe. Regulacija hormona i vraćanje tijela u normalu nakon porođaja od 17 sati, sve to zajedno, za mene je bilo malo previše. Žene rijetko govore o nekim depresijama i anksioznostima poslije poroda, ali to je naša realnost. Mi volimo skrivati stvari i praviti se da je sve super. :) Žene. Iskreno i eksplicitno kažem, NE-nije mi bilo sve super kad sam rodila…i trebalo mi je dugo vremena da se vratim u normalu. Što fizički, što psihički.

Nekih šest mjeseci bilo je potrebno za uhodavanje oko bebe. Ulaženje u ritam spavanja, dojenja, buđenja…i tek kad sam postigla ritam, polako sam se vraćala u normalu. Muž mi je većinu vremena radio, tako da sam prve mjesece prošla gotovo sama, uz povremeni ulet djeda i bake. Sjećam se, kao da je bilo jučer.

Prvo sam kukala i željno očekivala prvi smiješak svoje bebe. Dočekala sam ga i srce mi je bilo veliko i ponosno kao kuća. Nakon toga sam željno iščekivala prva gugutanja moje bebe. Sjećam se, Benjamin je prvo rekao:GE! I svi smo skandirali i aplaudirali od sreće…kako to obično biva. ..a onda je krenulo! Zubi. Cendranje. Grčevi. Nemogućnost kakanja. Slinarenje. Mijenjam noć za dan, dan za noć. U kratku periodu postala sam žena Zoombie. Nekad sam doslovno znala zaspati na predavanjima od iscrpljujuće noći…i onda sam počela koristiti rečenicu koju mnoge mlade majke govore, a to je-„Jedva čekam da prođe ova faza, i da mi dijete samo malo naraste.“ To svaka od nas kaže. I to je sasvim normalno. Osim što nije normalno da nismo svjesne koju grešku radimo. Naša djeca nisu naše vlasništvo. Oni su svoja djeca, bebe individualci, bebe koje trebaju našu pomoć da odrastu…i nikad više neće biti toliko mali i bespomoćni kao što su sada...Izbjegavajući biti prisutna u određenim fazama, i pokušavajući ih izbjeći na sve načine, zapravo same sebi stvaramo pressing i nekakvu vrstu nervoze…onda samo ispada da cijelo vrijeme čekaš da prođe ovo ili ono, i zapravo, ne sjetiš se uopće uživati u svom djetetu koje je predivno dok je tako maleno i sićušno.Ovak’, svaka faza kod male bebe zna biti zamorna i naporna. Ali svaka faza ima svoju čar. Čar koju ponekad od neispavanosti ne vidimo. Čar koju ne vidimo jer smo nervozne od umora, bolova…ili npr.deficita muške pomoći. Često sam govorila…kako jedva čekam da prođe ovo ili ono. Dosadna faza nespavanja. Dosadna faza izbijanja zubiju. Dosadna faza gugutanja. I onda sam shvatila! Pa, dobro što ja to radim?! Ne dozvoljavam svom djetetu da odrasta tempom kojim se odrasta…jer cijelo vrijeme nešto požurujem i cijelo vrijeme nešto kukam. Kad je moj mali prohodao, a tad je imao već godinu i nešto, tad sam shvatila da više nikada neću ubrzavati niti jedan period koji je preda mnom. Znate kada sam shvatila da više neću ubrzavati faze? Kad je moje dijete prvi puta reklo i pokazalo inicijativu da može samo. Da mu ne treba MAMA. I onda sam se zapitala…pa dobro, je li moguće da želim ubrzati vrijeme i vlastitom djetetu oduzeti odrastanje i tu potrebu da me ima kao mamu, bezrezervno, stalno, i u svakom trenu? Kome da plače što ga boli? Susjedu? Prolazniku? Kome da slini jer mu rastu zubi? Jednog dana, naša nas djeca sigurno više neće trebati. I ne samo da nas neće trebati, nego ćemo im ići na živce. Htjet će biti sa svojim društvom i svojim prijateljima.

Svaka faza u odrastanju naše djece je posebna i koliko god bila teška, posjeduje svoju magiju ljubavi. Mi je često ne vidimo jer smo zaokupljeni svojim problemima, mislima, opterećenjima života… No, nemojte ubrzavati vrijeme Vašem djetetu. Ono nije krivo što mu rastu zubi. Isto tako nije krivo što ima grčeve. Jednako tako, nije krivo što ne znam hodati, puzati… Vaša beba će vrlo brzo biti dječak ili djevojčica. Vrijeme leti brže od munje. Ako ćete Vi biti ta munja, samo ćete uznemiriti svoje mališane i ukrasti im dio djetinjstva. Roditeljstvo je najteži, ali opet, najljepši posao na svijetu. Plaća je ljubav i povezanost za cijeli život. Svaka faza i svaki dio djetetova života težak je i lijep, istovremeno, na svoj način. Mlade majke jedino što mogu učiniti u ovoj situaciji, jest da se smire, pokušaju na sve moguće načine uravnotežiti svoje hormone, i obavezno neka traže pomoć kad im je svega preko glave. Ponekad čak i mala šetnja od pola sata samoće, čini čuda… Tada ćete se vratiti svome djetetu odmorne glave i otvorena srca.

 Samo bez nervoze..sve prolazi, pa tako će proći i faze u kojim se trenutno nalazite. Nemojte sami sebi ukrasti dragocjeno vrijeme koje nema cijenu. Nikad se neće vratiti. NIKAD. Osmijeh Vaše bespomoćne bebe koja slini i prducka ionako će uskoro krasiti stranice obiteljskih albuma. Povijest neka ostane u srcima i vremenu koje ste posvetili Vašoj bebi i njezinim fazama.

Voli Vas

Paola

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.