facebook twiter instagram snapchat

Je li brak pojeo mrak?

zaljubljenost

Posljednjih godina sve smo više svjedoci vezama i brakovima koji su osuđeni na propast.

Kao da smo zaboravili na ono prvotno vrijeme davanja svojemu partneru i čineći sve da bismo ga učinili sretnim. Ništa nam nije bio problem. Na sve smo pristajali. Trudili smo se. Neizmjerno nam je bilo stalo ostaviti dobar dojam…davali smo sve za sreću onog drugoga… Kasnije, kao da se, osobu pored sebe, nesvjesno, ( kod nekih i svjesno što je apsolutna katastrofa ) trudimo učiniti što nesretnijom… Sve počinje, u većini slučajeva…idealno. Bajkovito.

Osim nekih ekstremnih odnosa koji su od samog početka osuđeni na propast; ovi prvi, naizgled idealni, barem imaju kakvu takvu mogućnost. Leptirići, retardirano zaljubljeni pogled prema očima koje smo oduvijek sanjali, dodiri od kojih prestajemo disati, slatki trenuci iščekivanja ljubavnih poruka, još slađe pripreme za prve izlaske i ostavljanje što bolja dojma, slušanje otkucaja srca onog za kojeg živiš…sam pogled u tvoju ljubav čini te sretnim i ispunjenim. Nije te strah. Daješ se…učinit ćeš sve za tu ljubav, jer je upravo ta ili taj ono što čekaš cijeli svoj život. Nije te sram. Učinit ćeš sve za taj dodir i taj poljubac…i bit ćeš najbolji ili najbolja na svijetu. Dat ćeš sve. Bit ćeš sigurna luka, vjerni pratitelj i pravi prijatelj!I onda, onog momenta, kad ga dobiješ( ili nju), bezuvjetno i zauvijek, kad se ozakonite pred svima, kad to postane brak…nakon nekoliko godina slijedi…mrak! Tišina.

Pojeda Vas svakodnevni stres, obaveze, posao, financije, briga o djeci ako ih imate, ne daj Bože bolesti ili još gori problemi…gubite se. Nemate volje. Umorni ste. Potrošeni. Iscijeđeni do zadnjeg atoma… Nisam vjerovala…ali jest! I ljubav se troši…kao sapun…malo, po malo…pogotovo ako se ne njeguje. I onda se nađete na raskrižju. Bez određena smjera. U tmini.

U mraku-braku svojih misli o tome kako je bilo nekada. U koga ste bili zaljubljeni…i to nije bila ta osoba koja sada stoji pred Vama! To je netko hladan, nejasan, koga ne poznajete…netko kome ne vjerujete i prema kome nemate one iste osjećaje ugode i topline. Zastanete. Upitate samog sebi: Kako se to meni moglo dogoditi? Jednostavno. Dogodio se život. Realnost. Problemi. Stres. Karijere. Financije. Briga o djeci. I onda se jednostavno lakše prestati truditi, lakše je odustati i reći da veza nema budućnosti. Krivo je to što nemamo sluha za drugog, što vidimo samo svoju stranu priče, što ne stavljamo sebe u pitanje, što ne činimo sve da POMOGNEMO našem braku. Brak nije mrak. I ne bi trebao biti.brak u krizi

 

Naravno da ponekad zađe sunce, no vrlo brzo ono se ponovno pojavi. Često mislimo ako pobjegnemo iz veze koja nas ne zadovoljava, da ćemo dobiti nekog boljeg. Nekog za koga se vrijedi boriti. I obično, „taj netko“, bude gori od onog prvog. Da. Vidjela sam to već nekoliko puta. Brak nije umijeće željenog, brak je umijeće mogućeg. Smatram da nema SAVRŠENOG braka, i sve one varljive slike koje često vidimo na društvenim mrežama i pomislimo „da je njima bajno“, sve to je uglavnom, laž…ljudi jednostavno o tome ne vole govoriti. Šute i svoj prljavi veš čuvaju među svoja četiri zida. Nisam pobornik razvoda, ali naravno da ne treba ostati u braku pod svaku cijenu. Ponekad je zaista najbolje rješenje da se ljudi raziđu. Međutim, stava sam da DOK GOD IMA LJUBAVI, ima se za što boriti. Dok god osjećamo da osobu pored sebe ipak još volimo i ne možemo zamisliti da je na njegovu/njezinu mjestu netko drugi, do tada se isplati boriti. Problemi su svakakvi, i svaki brak ima krize, naprosto BRAK JE BORBA. I to je ono što nam nitko ne kaže kad se ženimo ili udajemo. Jedna mudra gospođa mi je rekla jednu rečenicu koja me jako nasmijala. „Ja bih zabranila da se ljudi vjenčaju kada su zaljubljeni!“ Danas je razumijem. Čovjek je tada zaista totalno lud, i nije svoj. Treba proći određeno vrijeme da upoznaš čovjeka u svim situacijama koje postoje. Dobro su rekli naši stari da treba s nekim pojesti 70 kg soli da bi ga dobro upoznao. U braku sam 6 godina. I normalno da je nekad tlaka, i da je teško. No, znam da svog supruga volim i spremna sam se žrtvovati za naš brak koliko god bude potrebno. No, što je 6 godina kada čujem da ljudi budu po 20 godina skupa, pa se rastanu?! Pravila nema.

Niti jedan brak nije isti, a kamoli približan. Svatko vodi svoje bitke, svatko vodi svoje borbe, svatko je u svojoj areni. Ono što znam, i 100 % sam sigurna jest da nam uvijek sve u tuđem dvorištu izgleda lakše i idealnije. Uvijek mislimo da je nama najgore i da nitko ne može zamisliti takvu bol kroz kakvu mi prolazimo. No, začudili bi se…svatko ima svoje boli, svatko ima svoje bitke, samo ih rijetki podapiru pred svijet. I zato, tiho...nemojte se žaliti. Nemojte kukati. Udahnite duboko. Pogledajte s kime gradite život. Volite li tu osobu? To je zapravo jedino bitno i važno. Ako volite, a ljubav je sve, onda nema tog problema koji Vaš brak ne bi mogao premostiti. NEMA.

Sve je stvar izbora i odluke. Vaša djeca, ako ih imate, bit će Vam zahvalna. Vjerujte da hoće. Budite primjer. Budite sve ono čemu ste se uvijek divili. Budite ljubav.

Nije krivo vrijeme, krivi su ljudi.

Voli Vas

P a o l a

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.