facebook twiter instagram  

Laž je da imamo samo jedan život

 

kolas za blog

Hey, zastanite na trenutak...

Najveća životna laž jest da imamo jedan život. Da. Stvarno je tako. Ona uzrečica : “ Život je jedan “ , nikako ne stoji. Ako mislite da sam pukla ( to sam ionako odavno – pa ne mogu dva’ put  ) , pročitajte još koji redak… sve ću Vam jasno precizirati. Nećete imati zamjerke. Sigurna sam…. Ima smisla.

PRED ŽIVOT: Embrij. Nemam pojma da jesam. Znade samo moja majka. Ona me nosi u svojemu srcu i u svojemu trbuhu. Veseli se radi svakog mog lupkanja o njen trbuh. Moja mama je debela radi mene. Teško hoda. Puno piški. Jede sve od reda. Dobila je strije. Sve joj je naporno. Plače. Smije se. I to sve u jednom trenu. Viče na tatu. Grli ga najviše. Moja mama. Moja mamica koja me pažljivo nosila ispod svog srca…i živjela za dvoje. I ništa joj nije bilo teško…i okrenuo/la sam joj život naglavačke…a niti ne znam da postojim. PRVI ŽIVOT Rodili smo se. Bili smo bebe. To je naš Prvi Život koji uopće ne pamtimo. Nevjerojatno je to da se ne sjećamo ničega iz prve godine života. Ničega. Znademo samo iz priča da smo bili slinavi, plačljivi, da nismo ispuštali roditelje iz vida. Život beba je vjerojatno najbezbrižnije doba ikad. Nemaš pojma o ničemu i tako ti je dobro. Urnebesno. Pokakaš se, operu te…zaprljaš se se,presvuku te, zacviliš – nahrane te…Dovoljno je da jesi. Živiš. Cmizdriš i postojiš. Tvoje cmizdrenje najljepša je i jedina je glazba koju tvoji roditelji slušaju u tvojoj prvoj godini života. Naš prvi život jest život kao bebe kojeg se paradoksalno uopće ne sjećamo te naravno da onda nemamo dojam da se to uopće dogodilo. Ipak…živjeli smo naš prvi život. I nema šanse da to možete nazvati drugačije.

DRUGI ŽIVOT …onda kreće Drugi Život. Prvo odvajanje od roditelja, ili ako smo te sreće…da se utrpamo baki ili djedu,barem do obavezne male školice. U tom periodu još nam je uvijek lijepo i još uvijek uživamo status „ netko će se pobrinuti za mene.“ Sve nam je servirano na pladnju, nema obaveza…jedina noćna mora može nam biti vrtić. Obično tada upoznajemo svijet, sve vidimo prvi puta, sve nam je novost…i tako je divno sjećati se te bezbrižnosti rana djetinjstva…

TREĆI ŽIVOT Treći život je „ olfo “ : sad sam velik. Yeah! Idem u školu. CCC…nema veće face od mene. Ne razgovaram sa mlađima od sebe uopće. Ako ideš slučajno u vrtić, ili ti ga „ malu školu “, ti si balavi „ luzer “ . Nemamo o čemu pričati. Ako si u školi, postoji šansa da postanemo prijatelji. Nije bed kaj sam do jučer slinio sa balama do poda ne želeći dati mami ruku na povratku iz vrtića. Ja sam velik/a i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Osnovnjak. Prvi ples. Prvi poljubac. Prvi dodir. Prvo pokušaji da uguramo svoj mali nos u svijet odraslih. Toliko se trudimo odrasti i biti stariji da je to presmiješno. Osnovna škola je posebno bezbrižno tkan dio života koji često zaboravljamo prebrzo…a toliko je lijepo bilo biti dijete…a silno smo se trudili da to nismo.

ČETVRTI ŽIVOT Srednja škola. Sad sam toliko enormno velik/a i zreo/la da sa starcima uopće ne želim imati posla. Oni su staromodna „ škvadra “ koja nema pojma o životu niti o bilo čemu na svijetu. Sve znam sam/a, i nitko na svijetu mi ne može stati na kraj. Imam vizije, planove, znam valjda što je za mene najbolje. Predobro. Da mi je samo nekad sa ovom pameću otploviti u to vrijeme…pa da si osvijestim da stvari baš i nisu takve kakvima ih ja vidim. Izlasci do besvijesti, prve „ozbiljne“ ( šatro), ljubavi, zekica’, kvart, ekipica’, birtija, tulumi, eksperimentiranje, upoznavanje svakojakih draži i čari života, party , malo ponekad i učenje…da se ipak ne zaboravi da sam srednjoškolac.

PETI ŽIVOT Fakultet, ili nekima i prvi ozbiljniji posao…nekima čak možda i dijete…u svakom slučaju – turbulentno razdoblje. Razdoblje kad spoznaš da nije sve baš u zajebanc…i izlascima…da su možda ( ali samo možda), u nekim stvarima roditelji i bili u pravu…Polako počinješ prihvaćati odgovornost života, kužiš ustvari u kakvoj kaši jesi, i da puno, puno toga ovisi o Tebi samome.

ŠESTI ŽIVOT Prvi poveći stresovi života…što god to da bilo … prekidi, raskidi, sastavljanja, ostavljanja, selidbe, razočaranja, gubici…ali i sretni trenuci…. Spokoj…Mir… Pomirenje sa samim sobom. Prihvaćanje stvari. Tolerantnost. Shvaćanje da su ipak, gotovo uvijek ( a ne samo možda) roditelji bili u pravu. Ali koncizno rečeno, počinješ ozbiljnije shvaćati važnost jedne riječi : borba.

SEDMI ŽIVOT Brak. Ozbiljniji odnosi u dvoje. Shvaćaš i vidiš da ne možeš sam…jer je u našoj prirodi da nisi sam…teško je. Težiš da nađeš nekoga tko će biti tvoja bolja polovica. Tvoja popunjena brazda. Nešto što ti je oduvijek falilo. Tvoja voda da te gasi kad si vatra. I možda to i nađeš…daj Bože… ali i kad imaš…i dalje uvijek i uvijek i uvijek…samo se moraš boriti. Posao. Pokušaji da nešto stvoriš u ovoj državi koja se čini kao borba dvaju ideologija koja traje od domovinska rata. Posao, pa otkaz, pa samostalni posao, pa u „u talu „ s nekime… no: BORBA i na poslovnome planu.Bez borbe nema ničega. Nikada. Borba je zauvijek. Dok god dišemo. Borba na ovomu svijetu prestaje tek na Mirogoju. Kada te Bog pošalje u vječni život. Osmi život. Neki nažalost, nemaju priliku nikada doživjeti mnoge segmente života, i napuste nas puno prije nego što su trebali. Ali život nije jedan. Razvijamo se.

Svakim danom smo drugačija osoba nego što smo bili jučer. Zbivanja,ljudi, osjećaji, situacije, pobjede, gubitci, ljubavi, razočaranja, bolesti, patnje, smijeh, radost, tuga, depresija, bol, sreća, ushićenje…sve to djeluje na nas i kroji nam neki novi život. Budimo beskrajno zahvalni na tome da imamo i dalje to pravo da koristimo ovozemaljski život… jer kao što sam već rekla…nikad ne znamo kada će biti taj dan. Dan kada ćemo se ugasiti i krenuti na vječni počinak. Dan kada ćemo sve svoje brige prepustiti onome koji brine o nama od našeg prva otkucaja srca. U kojoj god fazi života da jesmo. . . koliko i kako god bilo teško. . . nikada ne smijemo zaboraviti zahvalnost na životu, za svakim novim jutrom… …svako novo jutro je novi Život. Novi dan da budemo bolji. Nova prilika za borbu da smo bolji i sretniji nego što smo bili jučer. Prilika da smo dobili šansu za borbu, koliko god ona bila teška i naporna… …na njoj budimo zahvalni.

 

Volim vas

P a o l a

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.