facebook twiter instagram snapchat

Trideset šest mi je tek, čeka me još cijeli vijek - samo rijetki nađu rijetke

Dobro jutro ljudi,

 

dobri, zli, veliki, mali, srednji, crni, bijeli, plavi, desni i lijevi, centrirani i van centra, dobro vam jutro. :)

Evo, pišem dan nakon svog rođendana i razmišljam, zapravo, koliko sam blagoslovljena.

Ovo je moj blog, koji, evo, skroz, ovog puta, posvećujem Vama. Mislim, svaki je vaš, i za Vas, ali u ovom želim izraziti zahvalnost da vas imam.

Želim vam svima reći koliko ste mi bitni. Vama, koji ste na bilo koji način moj jučerašnji dan učinili posebnim. Baš svaku čestitku koju sam dobila, pažljivo sam iščitala, pročitala, na gotovo sve sam odgovorila, neke tek još moram riplajati.

Što sam jučer naučila?RODJENDANSKA

 

 

Naučila sam po stoti puta da je vrlo bitno živjeti SADA, trenutak u kojem jesam. Niti u onom što dolazi, niti u onom što je bilo.

U SADA. Sada ima najveću moć od svih moći, ali mi je često nismo svjesni.

Naučila sam da prijatelji nisu samo oni ljudi koje vidiš svaki dan. Oni mogu biti skriveni u nekim trenucima prošlosti i biti poslani upravo onda kada najmanje očekuješ.

Jer svaki susret ima simboliku i ne postoje slučajnosti. Znaš kad netko kaže za nešto- "da je to bilo slučajno"- e, pa nema slučajno, ne postoji. Svaki susret koji je ispred nas ili iza nas, nije slučajan. Ništa nije slučajno. Nisam nikad vjerovala u slučajnosti, što mi se jučer i potvrdilo.

Naučila sam da je sve moguće i da se ne bojim budućnosti.

Da je sve upravo onako kako treba biti bez ikakve zadrške i da u svakom od nas postoji veliki kapacitet za sve naše akcije.

Nema toga što se ne može. Ne može se, samo ako imaš vraški dobro opravdanje da si bolestan ili da ti zdravlje šteka. Sve ostalo, to su samo glupa opravdanja koja nemaju veze s mozgom, s životom...isprika za neuspjeh je loša sudbina ili krive karte koje nam podijeli život. Nema krivih karata. Nema krivih bodova.

Ima samo krive glave. Ako si kriv u glavi, onda je sve ostalo krivo. Ako si izgorio, teško da se možeš vratiti sebi.

Znam toliko puno ljudi koji sebe ne poznaju. Još više od toga, sami sebi su najveći neprijatelji. Nekad, kad si klinac, možeš tako razmišljati, no u svijetu odraslih ne smiješ sam sebi biti vuk.

Mnoge poždere upravo njihovo zlo prema sebi samima, a ne vide to... Tako, propadnu ljudi...i ode život. Koji se nikad ne može vratiti.

 

Presretna sam da sam u svom životu okružena dobrim ljudima, onima koji znaju moju vrijednost, neka prijateljstva koja nikad neće umrijeti...ali baš nikad.

Isto tako, presretna sam što sam uspjela vidjeti točno tko mi je tko. Nema više sumnje. Svaku osobu sam stavila na ono mjesto koje joj pripada.

Ovo je jedan sasvim drugačiji rođendan od bilo kojeg do sad. 

 

NENO i ja

Rođendan pobjede, istine, padanja krinki, najbolje rečeno- rođendan PROSVJETLJENJA. 

 

 

Hvala vam još jednom, svakom ponaoosob što ste na bilo koji način uljepšali moj dan, posvetili mi pažnju i pokazali da ste pravi.

Samo rijetki nađu rijetke.

 

Ja sam vas našla i HVALA vam na tome,

 

Voli Vas

 

Paola

Je li brak pojeo mrak?

zaljubljenost

Posljednjih godina sve smo više svjedoci vezama i brakovima koji su osuđeni na propast.

Kao da smo zaboravili na ono prvotno vrijeme davanja svojemu partneru i čineći sve da bismo ga učinili sretnim. Ništa nam nije bio problem. Na sve smo pristajali. Trudili smo se. Neizmjerno nam je bilo stalo ostaviti dobar dojam…davali smo sve za sreću onog drugoga… Kasnije, kao da se, osobu pored sebe, nesvjesno, ( kod nekih i svjesno što je apsolutna katastrofa ) trudimo učiniti što nesretnijom… Sve počinje, u većini slučajeva…idealno. Bajkovito.

Postoji li savršena obitelj igdje na svijetu osim u Hollywoodskim filmovima? (i bogati plaču)

brangelina2

RIP, Brangelina, 

Otkada je prošli ponedjeljak odjeknula vijest o razvodu Angeline i Brada, po mnogima, a i po meni, najljepšem paru Hoolywooda svih vremena, glasine ne prestaju stizati iz različitih izvora.

Raspričale su se dadilje, bliski prijatelji, vozači…Kakvo li je to „meso“ za medijsku mašineriju?! Mislim da se okreću goleme cifre za samo tračak istine brodoloma ovog, kakvi god bili, morate priznati, oku prekrasnog para. Prvo je Brad bio napušena protuha i alkoholičar, onda je zapravo ustvrđeno da kako i ne bi bio protuha, kad živi sa takvom luđakinjom kao što je Angie? Ipak je ona bivša narkomanka koja se ljubakala sa vlastitim bratom i imala nekoliko afera sa ženama! Onda je ponovno vraćen fokus na Brada i njegovo agresivno ponašanje prema jednom od sinova. I tako…sad će mediji drviti po tom materijalu dok god javnost bude zainteresirana. S obzirom na vlastite tuge u našim životima, možda nam je uvijek lakše kada vidimo da i bogati plaču… Sad bez zeke, stvarno sam na neki čudan način žalosna radi njih dvoje. Voljela sam tu njihovu zajedničku pojavu.

Fileri, botoks, ljuskice, ekstenzije,silikoni i šareni bomboni za mozak

operacije

U današnjem konzumerizmu glavna fraza za kojom se svi povodimo, upravo je ona marketinška, dakle-prodaj, prodaj, prodaj, kupi, kupi, kupi! Jednako tako, i mi žene, nalazimo se u vremenu kad nas prodaj/kupi ne može zaobići. Istina je da smo oduvijek posebne i da imamo sasvim drugačije mentalne sklopove od muškaraca. Najveća vidljiva razlika između nas i njih je u uređivanju i radu na svom fizičkom izgledu. Jednako tako, imamo skroz drugačije afinitete i potrebe od muškaraca. Ponekad razmišljam kako je muškarcima divno. Oni se ne moraju uređivati niti upola kao mi žene. Ne moraju se šminkati svaki dan.

Kako naučiti gledati svoja posla ?

 

peace 03Svima želim dobar dan dobri ljudi,

Ima nešto slatko i primamljivo u tome da ponekad volimo zaviriti u tuđe živote ili samo malo baciti pogled u isti. Svi smo se nekad našli u situaciji da komentiramo nekog drugog, ponekad i nama samima – nepoznatog. To ne možemo nikome zamjeriti. No, mnogi često bolje znaju o tuđem životu, nego o svom vlastitom. Postoji jedan poseban sindrom koji je u nas Hrvata vrlo čest (također postoje i mnogi drugi sindromi hrvatskog napaćenog naroda, ali o njima neki drugi puta). Onaj koji ću sada pobliže objasniti – svima je vrlo dobro poznat. Etiketiranje. Pitanje je – koji ste Vi? Onaj koji lijepi, ili onaj na čija je leđa stavljena etiketa?

Probudimo dijete u sebi

 

djeca

Dragi moji, dobar Vam dan

 

Sjećate li se svojeg djetinjstva i onih bezbrižnih, jednostavnih dana? Otkrivanje svijeta u vrijeme puberteta – ukratko: sjećate li se odrastanja? Pamtite li one dane kada ste dolazili doma iz parka – musavi, prljavi, poderanih koljena s osmijehom na licu jer Vam je najbolji prijatelj dao sličicu Štrumpfova koje Vam je nedostajala da popunite svoj album?Kada ste bezbrižno trčali po livadi ne razmišljajući o ničemu, kada je bilo dovoljno da je vani sunce i da Vas čekaju ispred zgrade za neku novu ludoriju. Kad su nam najveći problemi bili „ kulja “ i kako to reći roditeljima jer „ Nećemo moći van u subotu, a tako je dobar koncert! “ i, naravno – nikada se neće ponoviti. Kad je najveća sreća bila da „ me pogleda onaj mali “, a ako bi me još i pozvao u kino – to je bilo nešto zbog čega bih se potrudila učiti cijeli tjedan, kako bih mogla za vikend van. Pamtim te dane sa osmijehom na licu. Kad se samo prisjetim, odmah me uhvati neka toplina u srcu, jednostavno bude mi se lijepe uspomene. Što nam se dogodilo? Gdje smo izgubili nevinost, sreću bez posebnog razloga, osmijeh strancu na ulici, snove, vjerovanja u dobro i pozitivno, ljubav prema svakom čovjeku, iskrenost, empatiju, vjeru da dobro – baš kao u bajkama pobjeđuje zlo? Dogodio se život. Dogodilo sve ono o čemu su nam roditelji govorili. I naravno da im nismo vjerovali. Jer oni nemaju pojma, što oni znaju. Stari su, staromodni i nikakvi. Pih!

Laž je da imamo samo jedan život

 

kolas za blog

Hey, zastanite na trenutak...

Najveća životna laž jest da imamo jedan život. Da. Stvarno je tako. Ona uzrečica : “ Život je jedan “ , nikako ne stoji. Ako mislite da sam pukla ( to sam ionako odavno – pa ne mogu dva’ put  ) , pročitajte još koji redak… sve ću Vam jasno precizirati. Nećete imati zamjerke. Sigurna sam…. Ima smisla.

PRED ŽIVOT: Embrij. Nemam pojma da jesam. Znade samo moja majka. Ona me nosi u svojemu srcu i u svojemu trbuhu. Veseli se radi svakog mog lupkanja o njen trbuh. Moja mama je debela radi mene. Teško hoda. Puno piški. Jede sve od reda. Dobila je strije. Sve joj je naporno. Plače. Smije se. I to sve u jednom trenu. Viče na tatu. Grli ga najviše. Moja mama. Moja mamica koja me pažljivo nosila ispod svog srca…i živjela za dvoje. I ništa joj nije bilo teško…i okrenuo/la sam joj život naglavačke…a niti ne znam da postojim. PRVI ŽIVOT Rodili smo se. Bili smo bebe. To je naš Prvi Život koji uopće ne pamtimo. Nevjerojatno je to da se ne sjećamo ničega iz prve godine života. Ničega. Znademo samo iz priča da smo bili slinavi, plačljivi, da nismo ispuštali roditelje iz vida. Život beba je vjerojatno najbezbrižnije doba ikad. Nemaš pojma o ničemu i tako ti je dobro. Urnebesno. Pokakaš se, operu te…zaprljaš se se,presvuku te, zacviliš – nahrane te…Dovoljno je da jesi. Živiš. Cmizdriš i postojiš. Tvoje cmizdrenje najljepša je i jedina je glazba koju tvoji roditelji slušaju u tvojoj prvoj godini života. Naš prvi život jest život kao bebe kojeg se paradoksalno uopće ne sjećamo te naravno da onda nemamo dojam da se to uopće dogodilo. Ipak…živjeli smo naš prvi život. I nema šanse da to možete nazvati drugačije.

Minimalni tehnički uvjeti za stupanje u brak

 

men

Hey žene, uglavnom žene moje drage, 

Muško – ženski odnosi od pamtivijeka su nepresušan izvor za razmatranje…istraživačima, običnim ljudima, nama samima… Davnih smo dana već zaključili da ne mislimo ISTO. Što sam starija, sve više vidim da, nažalost, ne mislimo nekad ni približno. Mnogo je toga što muškarce razlikuje od žena i obrnuto. Da. Puno i previše, ponekad…a ponekad Vam toliko zavidimo na jednostavnosti i ležernosti prema životu da to nije normalno. Danas bi se prije stupanja u brak, ili zajednicu dvoje ljudi…zaista trebalo razmisliti o uvođenju minimalnih tehničkih uvjeta. Hoćemo referendum ? ( To je sad “IN” )🙂 Znaš ono, ono što ti treba kako bi uopće mogao otvoriti neku firmu ( atesti i slično )…e, pa to ! Minimalni tehnički uvjeti za stupanje u brak. :) Na taj način bi se izbjegle mnoge stvari, mnoge nedoumice, svađe, prepirke i gunđanja.

Trudnoća- devet mjeseci koje može razumjeti samo žena

 

trudnice

O,daaaa!

Ovaj blog ću posvetiti svim svojim dragim prijateljicama koje su trudne, onima koje žele biti trudne, i onima koje su bile trudne. Naime, od moje trudnoće prošlo je skoro pet godina…i bez obzira što je naizgled toliko puno vremena iza mene, i dan danas pamtim neke stvari koje se nikad ne zaboravljaju. Prvo, da raščistimo jednu stvar. Pitanje koje se NIKAD ne postavlja ženi, i vrlo je neumjesno i bezobrazno, jest: „Kad ćeš biti trudna, odnosno, kad će beba!?“ Još ako ste se tek vjenčali, nemojte se čuditi da Vas svako malo dotakne baš ovo pitanje. Zašto mislim da je neumjesno? Zato jer nikada ne znamo s čime se bore mladi parovi. Možda im baš ne ide sve po planu, pa takva vrsta pitanja, osim što su neumjesna, izazivaju veliku bol i tugu. Što učiniti ? Jednostavno je. NE PITAJ. Nitko od nas ne zna zašto neki par nema djece, ili zašto čekaju na djecu. To su suviše intimne stvari da bi trebale biti toliko eksplicitno razasute među ljude ili među prijatelje. Običaj je u našoj kulturi, čim se netko oženi nabijati mu na nos baš to pitanje. Jednako tako, ako i dobijete prvo dijete, par mjeseci kasnije, odmah će Vas pitati: „Kad će drugo?“Dakle, prvo „kad se ženiš“, potom „kad će dijete“, pa kad dobiješ to prvo dijete, onda odmah „kad će drugo“…Hrvatska klasika. Baš me zanima kako je u drugim kulturama… Sorry, meni to nije normalno.

Onda je, ako ćemo se voditi tom tezom, normalno je i kad vidimo neku prijateljicu koju, npr. dugo nismo vidjeli, onda je normalno da je pitamo kad će ovulacija…ili da priupitamo frenda kojeg nismo vidjeli godinama, kolika je prosječna brzina njihovih spermija?! E, pa sada vi meni onda recite jesam li ja luda ako to smatram intimom? Mislim da nisam. Normalno je ne pitati takve stvari i ne zadirati u tuđe intimne stvari, osim ukoliko se osoba sama od sebe ne potuži ili ne pohvali… No, vratimo se sada trudnoći. Ono što sam ja znala o trudnoći, prije same trudnoće, nije imalo veze s mozgom. Odnosno, tek kad sam spoznala pravu istinu o trudnoći, upitala sam samu sebe zašto žene o tome ne govore? Zašto žene idealiziraju tih devet mjeseci, i niti jedna mi nije iskreno rekla što me čeka? Je li to neki strah od Božje ruke, ili je to jednostavno strah od nepoznatog, je li to samozavaravanje? Što je to? Onda sam shvatila. To je intima. Baš ona intima o kojoj sam pisala par redaka ispred. No, meni je trebala neka osoba koja bi mi iskreno i transparentno rekla što me zaista čeka… Nitko nije spomenuo, tkz. trudnički PMS koji traje 9 mjeseci, nitko nije spomenuo da ću nalikovati mladunčetu kita ubojice, nitko nije spomenuo da ću plakati i smijati se u isto vrijeme, nitko nije rekao da će mi svi, pa i ja sama sebi, na živce…nitko nije rekao da će mi sve smrdjeti do besvijesti…da će mi stopala i ruke izgledati kao medvjeđe šape, da ću biti sva napuhana od vode…i još ine i ine „slatke“ stvarčice u mom organizmu.

Izazovi suvremene majke

beba

Nema te žene koja je majka, a da barem jednom nije osjetila napor i zamor oko brige za svoje novorođenče. Sjećam se, kao jučer, kad sam rodila svog prvog (nadam se ne posljednjeg) sina Benjamina. Bila sam prožeta erupcijom emocija od ljubavi, straha, čežnje, zabrinutosti…hoću li ja to sve moći, hoću li biti dobra majka, što kad se umorim, hoće li me moje dijete voljeti…hoće li mi vjerovati…samo su neka od pitanja koja su mi se vrtila po glavi.A bilo ih je bezbroj, i nisu imali odgovore. Nema te knjige i nema te teorije koja će ti približiti roditeljstvo u praksi.

Sve ono što stoji u knjigama, ima smisla, ali sve to pada u vodu onog trena kad shvatiš da je tvoje dijete individua za koju ne moraju vrijediti pravila pisana u knjigama. Prvo vrijeme provedeno s mojim malim, mojim suputnikom koji će moj život promijeniti iz temelja- bilo je uzbudljivo i nestašno. Učila sam. Svaki dan nešto novo. Dojenje, nespavanje, plakanje, grčevi…i uz sve to sam studirala, što nije bio nimalo lak posao. No, kad majka nešto želi, i kad se potrudi, nema toga što ne može. Danas, da mogu birati, ne bih više nikad studirala s malim djetetom, jer je to bila teška ubijačina i trganje živaca… Kad pogledam unatrag, ne znam kako sam to sve uspjela. Uz dobru organizaciju i ljude koji su mi pomagali. Jedino tako. Nikako drugačije. Dakle, to prvo vrijeme baš nisam znala za sebe. Regulacija hormona i vraćanje tijela u normalu nakon porođaja od 17 sati, sve to zajedno, za mene je bilo malo previše. Žene rijetko govore o nekim depresijama i anksioznostima poslije poroda, ali to je naša realnost. Mi volimo skrivati stvari i praviti se da je sve super. :) Žene. Iskreno i eksplicitno kažem, NE-nije mi bilo sve super kad sam rodila…i trebalo mi je dugo vremena da se vratim u normalu. Što fizički, što psihički.

Tridesete, hvala Vam

30

Kažu, da su tridesete nove dvadesete, ali ako mene pitate ja se s tom tezom ne slažem.

U dvadesetima si još toliko nezreo i zelen, iako, naravno postoje iznimke, međutim, uglavnom nisi posve zreo i odgovoran, osim ako ekstremni životni uvjeti od Tebe to nisu tražili. Kad se sjetim sebe u dvadesetima, tek sad vidim da sam tamo pred kraj dvadesetih zagrebala u bit života…u spoznaje, samospoznaje i ostale važne stvari koje čine potpunu sliku našeg bića.

Volim svoje tridesete jer konačno ne razmišljam o tome tko me voli ili ne voli, već razmišljam o tome koga ja volim i do čije mi je ljubavi stalo. Volim ih jer konačno zrelo i mudro procjenjujem ljude, i ne padam u oduševljenje nakon nekoliko komplimenata na svoj račun. Tridesete su tako moćne jer su mi dale snagu koju nikad prije nisam imala. Snagu da izaberem koga želim kraj sebe u svom životu, a koja vrata je potrebno zatvoriti. Dale su mi snagu da prihvatim svoje ja sa svim manama i vrlinama, i da svjesno popravljam stvari na kojima mogu raditi. Zahvalna sam na tridesetima jer konačno znam kakve odnose i kakve ljude kraj sebe NE ŽELIM. Možda, kao i sve žene, ne znam što želim, ali znam što ne želim! Tridesete su divne jer konačno odvajaš bitno od nebitnog, znaš kome se posvetiti, znaš tražiti ono što ti treba, ne bojiš se što će tko reći ili na koji način ćeš biti interpretiran. One su tako prekrasne jer sam samoj sebi moćna. Ne moram biti drugima, i za to me baš briga! Pazite, ne egocentrično i sebično moćna, da se utapam u svojoj narcisoidnosti, već moćna iskreno, u srcu i duši. Moćna jer znam da vrijedim. Znam što sam sve proživjela i preživjela, i nemam se što kome opravdavati za svoj život i svoje postupke.

Prihvaćam reakcije svake svoje akcije i zato više nego ikada prije, mislim na POSLJEDICE svog ponašanja. Misliti unaprijed je jedna od najljepših karakteristika tridesetih. ISKUSTVO. Znaš već. Osjećaš. Predosjećaš s kim ili s čim imaš posla. Divne su čari iskustva i žive škole života. Nema boljeg fakulteta.

Tridesete HVALA VAM što ste me naučile koliko je važna ljubav prema samom sebi, želja za prosperitetom, nesebično davanje za ljude koje volimo, uživati SADA i OVDJE, truditi se biti bolja osoba, koliko je važno raditi na sebi i na svojim mehanizmima upravljanja. Hvala Vam! Znate na čemu Vam ipak najviše hvala? Na srcu. Na prilici. Na svakom novom danu. Jutru. Pogledu u prostrano plavetnilo neba.

Hvala Vam… Hvala Vam što ste mi dale priliku da se iz djevojke razvijem u ženu. Onu koja zna što neće, koliko je sretna što je sada i ovdje, i koja voli, ali i s kojom nema zafrkancije i koja se ne može vrtjeti oko malog prsta. Ne bojim se starenja, veselim se četrdesetima- ako donose upola iskustva kao tridesete, bit ću presretna!

Samo neka bude zdravlja i planeta, ostalo ćemo lako!

Voli Vas

Paola


Paola © 2016. All Rights Reserved.