facebook twiter instagram  

BUDIMPEŠTA – grad koji diše na Dunavu obasjan poviješću Austro-Ugarske

Ja sam valjda jedna od rijetkih koja je posjetila veliku većinu zemalja koje su satima udaljene od Hrvatske, kao npr. Ameriku, Canadu, Australij, Aziju...no, ono što mi je pred nosom, a recimo da je to moj kontinet Europa- tek danas otkrivam i istražujem. Protekli vikend imala sam prilike uživati u Budimpešti. Gradu koji se sastoji od dva grada, Budima & Pešte. Recimo laički, da u Pešti živi većina stanovništva srednjeg sloja, dok je Budim rezerviran za one dubljeg džepa. Ono što me prvo, a kasnije se uspostavilo najviše impresioniralo, bio je pogled sa Citadela vidikovca, od kojeg zaista zastaje dah. Rekla bih, Budimpešta na dlanu.PRVA SLIJA

 

 

Tako buljeći u taj prizor, osjeća se povijest tog drevnog grada na Dunavu. Most Elizabeth, samo je jedan od devet mostova koji spajaju Budim i Peštu. Šetajući, dok sam još bila u formi i bez muskufibera dolazimo na Trg Heroja na kojem se od 2004-te nalazi veliki pješčani sat, kao simbolika ulaska Mađarske u EU. Simptomatično je, da je sat nedugo nakon ulaska, stao i ne radi ni dan danas, 13 godina kasnije. Neki kažu da zbog zastoja pješčanog sata Mađari ne doživljavaju EU kao svoju matičnu zemlju, već su posve skeptični prema njihovoj politici, a i vrlo isključivi što se tiče stranih gostiju.

pogledić vrh

 

Grad me se izuzetno dojmio, jer se vidi u njemu golema količina povijesti, ali ono što mi se nikako nije dopalo, jest njihov odnos prema strancima. Čak ni u američkom metrou u NYC-u, nisam doživjela takvo otkantavanje kao u ovom madžarskom. Dakle, žena je gledala kroz mene, a ja sam samo molila da mi kaže jesam li u pravom vlaku. Na kraju mi se neki mladić smilovao, jer je vidio očajničku paniku u mojim očima.

Općenito: Mađari su izrazito hladni i nepristupačni. Od recimo, 20 prodavačica, samo dvije su bile vesele i susretljive, ostale su bile izrazito neljubazne, nervozne i isključive. Kao da im se ne da raditi, a još manje se to trude skriti. Čudna neka nacija. Gore čak nego kod nas u Hrvatskoj. Vjerujem da mislite da ne može gore, ali, evo, može.... No, vratimo se na Trg heroja na kojem je izložen i spomenik našem velikom državniku i vojskovođi Nikoli Šubiću Zrinskom. Mnogo je detalja koji provlače Hrvatsku kroz Mađarsku povijest. Ipak se tu govori skoro o 800 godina zajedničke povijesti, pa nije niti čudno.

Druga bajka2

Grof Andrassy čije ime nosi najveći bulevar Budimpešte, primjerice, preminuo je u Hrvatskoj, i to u Voloskom. Postoji legenda da je grof Andrassy bio u ljubavnoj vezi sa slavnom caricom Sissi, suprugom Franje Josipa, koja je bila naklonjena Mađarima. Hodajući po bulevaru, dolazim do impresivne zgrade Muzeja terora u kojem se čuvaju sve loše stvari iz komunističkog režima. Slijedi prekrasna Opera iz doba renesanse koja je sagrađena davne 1884.godine, po uzoru, naravno, na Bečku operu. Stil gradnje neodoljivo podjseća na naš bijeli Zagreb grad, što i nije neko čudo, s obzirom da je Herman Bolle projektirao mnoge zgrade u Budimpešti, kao i u Zagrebu.naš trg2 2

 

Nisam bila upućena, no grof Andrassy nije dozvoljavao da u Budimpešti poboljša infrastrukura putem uvođenja tramvaja i tramvajskih prugi. Zato, je gospon grof dozvolio izgradnju metroa i to još daleke 1896.-te godine, dok su jedino Boston i London imali subway. Tko bi rekao da Budimpešta ima treću najstrariju podzemnu, čak prije legendarnog New Yorka! Nikad to ne bih rekla. Kao mnogi europski gradovi, i Budimpešta ima onaj legendarni kotač, THE WHEEL sa kojeg se pruža impresivan pogled na grad. Jedino ono što nisam znala jest da se taj kotač skida i ponovno stavlja u promet u toplijim mjesecima. Nakon duge šetnje od čak 18 kilometara, već počinjem jambrati i osjećati svaki mišić na tijelu. Prelazeći preko Lančanog mosta, vodič Oto nam skreće pažnju na lavove koji se nalaze na početku mosta.  

gledam11

 

Ono što je značajno u vezi tih lavova je sljedeća legenda- Navodno je Ištvan Šeheni prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako netko pronađe neku grešku na mostu. Mnogi govore da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Ištvanova kćerka primijetila da lavovi nemaju jezik. Ištvan je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se bacio u Dunav i umro.

Poslije razgledavanja centra, ponovno odlazimo u Budim i do Budimske palače, koja zaista izgleda poput dvorca iz onih bajki koje smo čitali kao djeca. Ovdje svi ostajemo frapirani jer odlučujemo da nećemo ni u ludilu ulaziti u Crkvu jer se ulaz u istu naplaćuje 5 E. Tada počinjem razmišljati da nisu ti Mađari niti toliko ludi, i koliko bismo mi novaca spremili u naš proračun kada bismo naplaćivali ulaz u našu zagrebačku Katedralu. Negdje se i vjera koristi kao dio komercijalizacije i kapitalističkog režima.

Očarana sam ovim dijelom grada, jer zaista sve izgleda kao u bajci, no pomalo ljutkasta kad mi vodič Oto kaže da obratim pažnju na slastičarnicu imena koja prodaje spiku, kako je upravo ona PRVA slastičarnica koja je izumila kremšnite! Puno prije Samobora i legendarnog Livadića! E, NEĆEŠ, razbojniče, kremšnite su naše i ne bu' te gledati taj krivi film.

nećeš razbojniče11

Sljedećeg dana, osim muskulfibera koji vjerno prati svaki moj mišić na tijelu, imamo i nešto slobodnog vremena za landranje. U tim trenucima sa svojim kolegicama ludujem po gradu, i smijemo se kao da imamo najviše 16 godina! Divota!curke 101

 

Godine su samo broj, samo jedna mala digresija koju moram spomenuti. Ja nikad neću biti žena svojih godina. Nema veće uvrede za ženu nego kad joj kažeš da ima puno godina ili da je stara. Posebice, ako imaš 18 ili 20 godina i misliš da ćeš zauvijek imati toliko. Ili, npr. dok još nisi ni svjestan da  život u pravom smislu riječi počinje tek sa 30 godina, a da je ovo sve bilo u magli, pokušaj da "kao", budeš odrastao....Imati 20 godina i biti najpametniji na svijetu, te misliti da su svi iznad 30 dedeki i bakice, sasvim je pogrešno. Uostalom, dasnas se granice pomiču. Više ni prava starost nije što je nekad bila...

Vratimo se u fokus. Druženje završava razgledavanjem bazilike Sv. Stjepana, koja je najviša zgrada u cijeloj Budimpešti. Zabranjeno je graditi bilo kakvu građevinu koja će biti veća od 96 metara. U kupoli ove zaista impresivne crkve nalazi se i relikvija Sv. Stjepana, balzamirana desna podlaktica prvog madžarskog kralja Stjepana, koju je Bela IV. za vrijeme invazije tatara na Mađare poslao u Dubrovnik da ne bude uništena, i u tome je i više nego uspio. 

jako mala rezolucija

 

 

Budimpešta ostaje upisana u moje srce kao jedan vrlo lijep i poseban grad, no s druge strane grad u kojem nikad ne bih mogla živjeti jer me hladnoća tamošnjeg stanovništa izrazito iznenađuje. Izlet smo završili na jezeru Balaton koje je omiljena destinacija okolnih naroda, pa ljeti postaje pravo meka za kupače i kupačice koji traže osvježenje.

Osvježenje je meni bilo doći u moj Zagreb grad, svuda pođi, ali kući dođi....

simpica

 Szeretlek, 

 Paola

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.