facebook twiter instagram  

"PROĆI ĆE I TO"- ali nemoj da ti život prođe čekajući

Svatko od nas, u ovom ludom svijetu, prepunom problema, izazova i borbi ima svoje poteškoće. Ne poznajem niti jednu osobu u svom životu koja nema neku osobnu borbu. Kako moja kolegica Marijana voli reći - život je na faze. Upravo zato, jedino što mogu dati od sebe je da pokušam prema svakom biti pristojna i uviđavna, odnosno, ljubazna. Jer nikad ne znaš s čim se tko bori.

Iako naši osmjesi možda odaju jedan posve drugačiji dojam, jer naravno ne možemo hodati okolo sa značkama na čelu i svima govoriti o svojim osobnim problemima, to nikako ne znači da ih nemamo. Boreći se tijekom svog života, koji nije sad bogzna koliko dug, ali i mene već lagano pere nostalgija na prošle dane bezbrižnosti, shvatila sam jednu bitnu stvar koja mi puno pomaže u ludilu nazvanom "život".

 

Rečenica koja me izvlači iz gotovo svake deprice i anksioznosti jest - I TO ĆE PROĆI.to ce proci

Kad sam detaljno analizirala ovu rečenicu, nisam znala bi li radi iste bila sretna ili depresivna. Kaj vi mislite? Biti sretan radi prolaznosti ili depresivan? To da će sve proći, kad govorimo o nekim teškim trenucima, ima smisla i daje nam neku određenu utjehu jer smo svjesni da će s vremenom izblijedjeti. Osim, onih nekih boli, za koje nažalost, nema utjehe pa čak i prolaznost u tim momentima izgleda neizlječivo. Svi mi bježimo od boli i pogrešaka, a one nas i čine pravim ratnicima u ovoj sumanutoj borbi zvanoj život.

Svaka bol uči nas nekim tajnovitim stvarima koje su duboko utkane u naše biće. Poslije boli si jači, spremniji, hrabriji i u konačnici, kad-tad sretniji, a oni najsretniji - oni pak spoznaju sebe i uhvate se u koštac s najmračnijim dijelovima svog života, iskustva, odrastanja. S druge pak strane, kad sam sretna, ne želim da ikad prođe. Kao, vjerujem i mnogi od Vas. Zato je vrlo važno, kad dođu neki trenuci u kojima čovjek dobije prilike, nove perspektive za napredovanje, kako god to nazvali, vrlo je važno da ostane čvrsto na nogama. Čvrsto svjestan da i to uspinjanje prema cilju i osvajanje istog, prolazi.

Zato je slava gadna stvar. Odnosno, gadno je kad čovjek pomisli da je BITAN i leti na krilima svog ega, umjesto na krilima sreće i poniznosti. Poznajem mnoge koje je njihovo napredovanje, slava, novac, moć- kako god, promijenilo. Oni su postali neke druge osobe. Zapravo, u dubini ih žalim. Kako se čovjek može preko noći toliko ufurati da je važan? I kome? Možda - sebi samom.

Veličina svih "velikih" ljudi upravo je u njihovoj malenkosti. U njihovoj pristupačnosti, ljubaznosti, u tome što su isti, od prvog dana kad su krenuli do danas. Ne znam ih mnogo, ali postoje i to upravo zato što su svjesni. Svjesni su prolaznosti o kojoj sam gore govorila. Svjesni su da će i etapa uspinjanja uskoro postati opet ona etapa spuštanja prema dolje ili ti ga - život je na faze. Sreća nije uvjetovana novcem, slavom, statusom u društvu. Shvatila sam u zadnje vrijeme, da je sreća u meni i da sam samo ja odgovorna za to želim li je vidjeti ili ne(osim kad sam u PMS-u, tad ništa nema smisla) :) .

Ionako su sve bitne stvari besplatne i nisu oku vidljive. Ljubav, prijatelji, druženja, sunčan dan, osmijeh. Zapravo imamo sve što nam je potrebno da budemo sretni. Moja velika inspiracija su ljudi koji sa smiješkom nose svoje probleme i guraju život na sve moguće načine. Nisu se predali. Nikada. Jedna takva osoba je Anđa Marić. Ima ih još mnogo, moja Ivana iz osnovne škole npr., ali njih dvije su mi prve pale na pamet. One nose svoje probleme, ne kukaju, ne plaču nad svojom sudbinom, nego se stoički suprotstavljaju svemu što im se nađe na putu, a vjerujte mi, put im je bio prepun izazova. To su za mene zvijezde. To su žene iz čijeg primjera svatko može učiti kako biti dobar čovjek i kako se nikad ne predati.

To su žene koje su svjesne svega što se oko njih događa i iako je svijet prepun ružnih stvari, one su okrenute samo pozitivi, trenutku, optimizmu u svakoj situaciji. To su žene ratnice. Voljela bih kad bi svatko koga upoznam bio dobar. Oh, da. I ja vječiti optimist stalno mislim kako su oko mene svi dobri.

i to ce proci 2

Jesu šipak, ali meni je tako lakše u životu. Znam da sam radi toga naivna, no, ako gledam u ljudima zlo, nedostatke, podmetanja, sve to će mi se obiti u glavu.

Zato u svakom tražim zrno dobrote. I ne odustajem. Baš me briga. Oni koji se osjećaju kao psi, samo neka laju. To me više uopće ne dira. Znajući da će sve proći, ne želim da mi život

prođe u čekanju sreće i ispunjenja. Svaka velika akcija počinje najmanjim mogućim korakom.

Naš prvi zadatak jest da budemo čovjek. Prema sebi i svima koji nas okružuju.

 

Tek tada možeš biti istinski sretan i zato jedino što ne treba uzimati olako jest to da smo ljudi. I ne čekaj da budeš. Kreni odmah sada. Jer prođe tako i život.

 

 

Voli Vas,

Paola 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.