facebook twiter instagram  

Svemu što me ikad povrijedilo kažem- zbogom i mirno more...

bitch

Blaženo sveto ljeto. 

Vrijeme je odmora.

Godišnje doba kada prebirem po svojoj duši i po svemu onome što se dogodilo u posljednje vrijeme. Mogu reći da je ovo bio dobar dio godine, jer bez obzira na to što od posla ne mogu disati, sve je nekako na svome mjestu. Napravila sam doma veliko ljetno čišćenje i bacila u smeće znatan dio stvari koje ne koristim. S vremena na vrijeme moramo napraviti čistku. Pobacati smeće iz torbe, frižidera, ormara, ormarića, kupaonice, garaže…kada skupljamo sve te stvari koje ne koristimo, zapravo zadržavamo staru energiju koja nas troši i iscrpljuje. Sve oko nas je energija. Svaka stvar ispoljava određenu energiju. Što je tek onda sa ljudima? To je priča za sebe.Puno važnije od samog smeća, jest to da sam zatvorila neka poglavlja, i odlučila, koliko god da mi je teško, da ne želim oko sebe imati niti jedan odnos, osobu, prijatelja, neprijatelja, koji me čini jadnom i nemoćnom. Koji me crpi i troši, a sve bez ikakva povrata.

Prijateljstvo je, ma što god mi rekli-također, određeno primanje i davanje. Nema prijateljskog odnosa u kojem nešto ne očekuješ natrag. Bila to lojalnost, iskrenost, ljubav…ali svi tražimo nešto zauzvrat. Što kada se dogode momenti kad shvatiš da te odnos guši, da si radi određenog odnosa jadan i potlačen. Da iz odnosa nemaš ništa osim boli? Međuljudska komunikacija intrigira svojom dubinom, kompleksnošću i o njoj se može napisati tona i tona knjiga. Godinama se bavim proučavanjem ljudi, odnosa, otkrivanjima raznih uzroka određene vrste ponašanja, analiziranjem posljedica drugačijih socijalnih uvjeta i odrastanja u istim… Sve u svemu, zanimaju me ljudi. Zanimljivo je to. Koliko mnogo toga naša duša čuva i sprema u svojoj riznici sjećanja. Koliko su jake neke veze nastale u samom djetinjstvu, i koliko nas prate tijekom cijelog života. Koliko su neki ljudi radi svog nesretnog djetinjstva, dan danas ostali emotivno hendikepirane osobe? Koliko nas jako prati naša prošlost sve dok je ne odlučimo prerezati i konce svog života uzeti u svoje ruke? Najlakše nam se svima vaditi na to da smo kao djeca bili loše tretirani. Da. Super. Svi smo mi žrtve žrtava, i ako ćemo tako, nema osobe koja nije prošla neku životnu turbulenciju. Ako mene pitate, danas kad sam zrela osoba, sve to samo smatram šupljim i glupim opravdanjima. Ah, kad biste samo znali koliko opravdanja ja imam za neke stvari? Sad bih mogla sastaviti cijelu listu. Nemoj da te životne okolnosti determiniraju po onome što si prošao kroz život. Budi iznad toga. Budi jak. Izdigni se. Ti to možeš. Kao i svaka osoba. Ako se jako potrudiš možeš prevazići sve loše okolnosti koje su ti se dogodile. Ti nisi Tvoje okolnosti. To je vrlo važno za shvatiti i na tome počiva istina.

Dugo sam mislila da nisam fer ukoliko neku osobu likvidiram emotivno iz svog srca ili života. Smatrala sam da nitko ne zaslužuje biti amputiran i da svakome treba dati novu i opet novu priliku…ali opet, dobar i glup su prijatelja dva. I nadavala sam se. Prilika i prilika…i bivala povrijeđena milijun puta…a onda sam samo jedan dan– SHVATILA. Neobjašnjivo. Kao da sam doživjela određenu vrstu prosvijetljenja. Isto jednu vrstu određenog buđenja svijesti. Iako sam za sebe smatrala da sam relativno budna osoba, u nekim sam stvarima debelo spavala. Spavala sam misleći da ljudi od mene mogu raditi kad hoće, što hoće…i do kad hoće. Kroz jedan prijateljski odnos sam naprasito odrasla i doživjela buđenje. Otvorila oči. Kao da mi je netko maknuo zlatnu mrenu koja mi je skrivala istinu. Vidjela sam da neki ljudi svojim ponašanjem žele povrijediti druge, kako bi izliječili svoje boli. Ne možeš popraviti sebe i svoje rane slomivši nekog drugog. Ne možeš. I nije ispravno. Niti moralno. Niti prijateljski. Koji prijatelj želi bol svog prijatelja? Niti jedan. Ako je fer. Ako je ispravan. Ako te voli. Onda sam shvatila.

Nisu ljudi ono za što se predstavljaju. Ljudi glume. Neki su u stanju glumiti da te vole, a zapravo su zavidni. Neki su u stanju glumiti da su pravi, a kada zagusti vidiš da im je prava bila samo maska kojom su skrivali svoje pravo lice. Neki su ljubomorni, a to vješto prikirvaju suptilnim osmijehom šatro prijateljstva. Sve u svemu, odlučila sam i donijela neke važne odluke za svoj budući život. Ne želim oko sebe, niti kraj sebe, bilo kakav toksički odnos. Ne želim nikoga tko će prosipati svoj otrov po meni ničim izazvan. Ne želim biti ničija vreća za boks i ispušni ventil frustracija njegove vlastite nemoći. Koliko god bilo teško, a teško je, jer svi imamo srce i osjećaje, VAŽNO je za moj osobni rast. Čuli smo već sto puta rečenicu da smo, svi mi, prosjek onih pet ljudi s kojima porovodimo najviše vremena. Prosto je jasno. Ako se družiš sa kriminalcem, ne možeš biti magistar. Ako se družiš s alkoholičarom, pa ne možeš s njim pit limunadu. Ako se družiš s nekim čiji život počiva na paranojama, postaješ dio njegovih paranoja, ili i sam preuzmeš djelić takva razmišljanja. Ako se družiš s nekim tko te inspirira, potiče da budeš bolja osoba, bolji čovjek…naravno da samim time potičeš i svoj duhovni rast. Život je ponekad toliko naporan, pa zar nam trebaju odnosi koji će iz nas crpiti posljednje atome snage, a sve radi tuđih slabosti? Jesam li sebična ako se riješim ljudi koji su me omalovažavali ili vrijeđali? Jesam. No, to je zdrava sebičnost-da. I ne sramim se više takve sebičnosti. I smatram da nam je svima potrebna kako bismo u ovom, ponekad teškom i okrutnom svijetu, ostali svoji i prisebni. Ja sam majka. I moram svome djetetu biti zdrava i normalna osoba. Puno toga me još čeka… Nemojte biti ničiji tepih za noge. Ničija vreća za boks. Nemojte da itko hrani svoje nemile osjećaje bola, jada i tuge na Vašoj umornoj duši.. Dajem-dajem sebe, ali ne dozvoljavam da me se iskorištava. Volim. Volim svim srcem, ali ne dozvoljavam da se moje srce troši na one koji to ne zaslužuju. Vjerujem. Ali ne, nisam više naivna. Slušam. O, da, slušam..ali ne gubim svoj glas na one koji ne čuju, ili se prave da ne čuju. Ljeto je…more liječi sve rane. Sve boli, sve tuge, more liječi…

enemy

Nema tog problema koji se ne može riješiti. Nema te osobe koja ne može poraditi na sebi da postane ono što želi postati. Nema tog čovjeka koji ne može ostvariti sve svoje snove, ako marljivo radi i trudi se svaki dan…nema veće sreće i duševnog ispunjenja kad znaš da si iskren, ispravan i moralan. Kad znaš da si učinio sve na svijetu da budeš tu gdje si danas… Zato, prijatelju, glavu gore, ustaj! Svi koji su te povrijedili u tvom životu, određena su lekcija. Nešto si naučio. I kreni dalje…ne treba ti projekcija tuđih rana i loših filmova. Budi pošten, ali nemoj da te itko iskorištava. Sve toksično što te okružuje u tvom životu, ovdje je zato što si Ti tako izabrao. Uvijek imamo izbor. Izaberi danas nešto da ti tvoja budućnost bude zahvalna. Kad zašutim, okrenem se i odem…to ne znači da si ti pobijedio, već da nisi više vrijedan odabira moga vremena.

Moj odabir je da sam danas sretna i ispunjena, okružena samo onime što me oplemenjuje! Zbogom i mirno more…

Voli vas

Paola

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.