facebook twiter instagram snapchat

Zahvalnost – najveći i besplatni dar od Boga koji nam može poboljšati život

grateful

U čovjekovoj je prirodi da se žali.

Pogotovo ako pričamo o nama Hrvatima. Kada bi postojalo svjetsko natjecanje u žalovanju, Hrvati bi zauzeli visoku poziciju, čak bi mogli lako biti i prvaci! Lakše nam je pričati o nemoćima i o onome što nam predstavlja problem. No, kada smo zadovoljni, zahvalni i sretni- ističemo li tada te osjećaje? Pretežno ne, ili ako da – puno manjim intenzitetom. Većinom zbog straha da ukoliko podijelimo sve te ljepote koje se u nama događaju, da će sve te ljepote proći brzinom udara munje. Onda radije šutimo, nego da zahvalnost i sreću dijelimo dalje. Sama za sebe mogu reći da sam prije birala često kukati i grintati. Jer sam control-freak. I to tek sada samoj sebi zapravo imam snage priznati. Teška srca, ali priznajem. Ako je nešto van moje kontrole, kreće bujica neidentificiranih i pomiješanih osjećaja jer me obuzme nemoć da ne mogu utjecati na neke ljude, pojave ili situacije. No, što sam starija vidim i naučila sam način na koji da samu sebe usmjerim nazad na ispravan put. O, da – koliko je teško ponekada biti zahvalan! Paradoksalno, ali je tako!

Često zaboravljamo koliko smo sretni jer imamo prilike živjeti s rukama, nogama, kralježnicom, zubima, glavom, tijelom… Mnogima je oduzeta ta mogućnost, pa svejedno i dalje žive sretno i zahvalno. Zašto? Jer su svjesni. Svjesni su lakoće prolaznosti vremena i toga da ništa ne traje vječno. Ionako smo samo putnici kroz vrijeme, ili kako volim reći, tu smo na posuđenom vremenu. Kada sam prvi puta osjetila zahvalnost to je bilo jako davno. Znam samo da mi je srce plesalo od sreće. Lako je biti zahvalan kada ti sve ide od ruke, reći ćete sada. No, što je s onime kada baš ništa ne ide onako kako smo zamislili? Što onda kada nas guraju, ponižavaju, iskorištavaju, blate nas iza leđa, a zapravo nam beskrupulozno glume prijatelje, što onda kada lažu o nama, izmišljaju priče, podmeću noge, a smiju nam se od uha do uha hineći da su dio našeg života ? E, pa tada: baš tek tada, treba biti najviše zahvalan.

Treba skupiti snage i zahvaljivati upravo na tim ljudima. Baš na tim ljudima koji su nam poremetili život, sadašnjost, istinu, osobnost, karakter, mir i snagu. Jer oni su nam indirektno otvorili nove svjetove. I na tome im hvala. Najviše sam zahvalna onima koji su me gurnuli u ponor. Malo neobično, je li tako? No, stvarno i iskreno jesam.

Zbog njih sam naučila da vrijedim više nego što sam ikada mislila da vrijedim. Zbog njih sam vratila vjeru u Boga i spoznala da sam samo sitna mrvica u svemiru, ali mrvica koja u sebi krije golemu snagu i volju za životom. Zbog „tih“ koji su me gurnuli u ponor, radi svih njih sam puzala i bila na samrti. Na tome im neizmjerno hvala jer sam radi toga svoj život porušila iz temelja i izgradila novi. Bolji, kvalitetniji i vredniji život. Zbog njih sam ojačala toliko jako da mi ništa ne predstavlja problem.

zahvala

 Zbog svih onih „lažnjaka“ koje sam nazivala prijateljima, sada znam tko su mi pravi prijatelji. Pa nije li to divno? Zbog svih onih zlih jezika koji su me olajavali na svakom uglu, zbog njih, naučila sam šutjeti o sebi. Stvari o meni znaju samo oni koji to zaslužuju. Prema tome, nije li zapravo divno u životu imati takve lekcije ako iz njih izađeš kao pobjednik i što je najvažnije, ako sa zahvalnošću naučiš i usvojiš kolegij života? Kako ne biti zahvalan na svim iskustvima koja pruža ovozemaljski život? Pa to je prekrasno. Jer bez boli nema ljubavi, bez padova nema uspona. Bez tuge nema smijeha. Najteže i najbolnije situacije u životu, na kraju priče, ipak imaju sretan kraj ukoliko smo na njima zahvalni. Zato, kada sljedeći puta budete jasno i glasno kukali, i sami sebe u tome ulovili- odmah se uhvatite za ruku ili nogu, i glasno viknite: hvala! Jer ništa na ovomu svijetu se ne podrazumijeva. Ništa! A najmanje od svega toga, koliki nam je rok trajanja ova posuđenog života! Kada zahvalnost preplavi sve naše molekule vode u tijelu, u nama se događa čudo. I iz najvećeg nemira moguće je stvoriti mir ako si tako odlučio. Zahvalnost biraš. Za zahvalnost se odlučuješ. Zahvalnost moraš željeti.

I prekrasno je što te zahvalnost mijenja kao čovjeka. Mijenja tvoj cjelokupni pogled na život i životne izazove koji su pred tobom. Samo zahvalni ljudi mogu biti sretni. Jer su svjesni bitnih životnih postulata i toga da ništa osim vječnosti nije postojano i održivo. Zahvalna sam da imam prilike pisati. Zahvalna sam da sam ovdje. Jer nisam trebala biti. Sve je moglo biti sasvim drugačije. No, vjera, zahvalnost, Bog i ljubav su za mene ipak imali drugu opciju. Da me nauče životnim mudrostima i sa mnom u vječnosti pišu o ljubavi i sreći.

Voli Vas,

zahvalna Paola

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.