facebook twiter instagram  

DURAN DURAN- dedeki? Ako tako izgledaju dedeki, želim i ja biti takva bakica! RESPECT!

Odavno su izlasci u mom životu postali daleka prošlost, ali ok, nekad se zalomi, što jest- jest! Nećemo se sada lagati bez veze.

Ne idem nigdje, jer, uglavnom, nemam vremena. Niti nešto previše volje, ako me pitate...a izlazila sam, za tri života, pa mi i nije neka špica.

Odem, jednom u sto godina u neki polu izlazak i onda gotovo uvijek budem razočarana kad vidim na što su se današnji izlasci sveli. Ok, cuga, opijanje, to nam je jasno. Svima treba koja čašica da bi se lakše opustili, ali brate mili, demoliranje od alkohola nikad neću shvatiti i ne razumijem poantu takvih trenutaka, ali dobro, nismo svi isti i bok. Nekima je to najveća špica. Lokati i rigati. Enivej, moja današanja priča počinje preksinoć na zagrebačkoj Šalati.

duran 1

Čim sam čula da dolaze Duranovci, znala sam da taj spektakl neću propusiti. Nikad si neću oprostiti što nisam otišla na Georgea Michaela i Princa, pa mi ih je nebo odvelo u nepovrat. Pošto su Duranovci ta generacija, nisam htjela ništa prepustiti slučaju.

Ne želim bacati sad neke implikacije da će se i njima nešto slično dogoditi, ali život je nepredvidiv, pa onda bolje da se osiguram na vrijeme. Idem i gotovo. To mi je mali poklon sebi samoj za kraj ljeta. I ne samo sebi. Mojoj dragoj prijateljici koja je uvijek tu.

I krenemo nas dvije...starke, poderane trapke, lanci i dobra vibra. Čim smo došle, isti tren, osjetila se tako pozitivna i optimistična vibra. Šalata dupkom puna. Gužva. Ekipa u rasponu od 30-60 godina. Hvala Bogu da nije bilo dječjeg vrtića. Nitko mlađi od nekih, cca 25 godina. Tu i tamo poneki roditelj sa svojim klincima, da djeca vide od malih nogu što je mjuza.

Prava mjuza. Prava pravcata glazba, a ne ovaj kukuruz koji nam danas podvaljuju pod mjuzu. Nigdje veze. Ponekad se pitam, što bi rekao, npr. Jackson ili bilo koja glazbena legenda da vidi u kojim sve pravcima danas glazba putuje....

duran 3

Sve se svodi na INSTANT proizvod! Recite vi meni, hoće li se gospon David Guetta slušati i za 30 godina? Hoće li se pjevati one debilne pjesme Lady Gage i za 25 godina? Hoće moj drekec. Nitko neće znati za 30 godina tko su ti ljudi. Dobro, ajde, sada samo možda malo pretjerala, ali znate što mislim!

Dok će, za Duran Duran znati i moj mali šestogodišnji sin. SIGURNO. Jer te pjesme imaju težinu. Imaju povijest. Takva mjuza traje vječno. Nema tih trendova koji je mogu pojesti, jer će ekipa uvijek voljeti svu onu glazbu na kojoj je odrasla. Sad će te mi reći da će tako kako mi danas volimo Duranovce, ovi mlađi, npr. slušati Guettu! Kao glazbu svog odrastanja....Hmmmmm.

Zanimljiva paradigma, ali ne pije vodu. Nema šanse. I to znate zašto? Samo zato što je riječ o hiper produkciji. Onome na što se nije gledalo kad su Duranovci pisali glazbenu povijest. Kad nisu oni pratili trendove, nego su ih određivali. Kad glazba nije bila samo broj, nego emocija, priča, esencija života...barem za mene. Ovisna sam o dobroj glazbi i nekad toliko patim kad vidim što se događa s našom scenom. Preksinoć su Duranovci rastočili Šalatu. Bacili su ekipu u trans.

Iako nisu svirali osobito dugo, odsvirali su sve najjače hitčuge, zapalili ljude, vratili nas u mladenaštvo, djetinjstvo i sve ono na što smo davno zaboravili.... Svi se smiju na račun njihovih godina- kao dedeki i to. Veli jedna moja draga kolegica, da se na Zrću iza partya traže kondomi, a sinoć su se na Šalati tražili gebisevi. ;)

duran 4

 

Dobra fora, ali možda za neke druge koji nisu toliko u formi. Dedek Simon Le Bon ne da izgleda fenomenalno za svoje godine, nego čovjek rastura. Skakati tako po bini, sa skoro 6 banki, pjevati svaku stvar od a-ž bez prevelike pomoći back vokala, vrh!

Uglavnom, da rezimiram- preksinoć su dokazali da su bend za sva vremena. Da njihovo vrijeme nije prošlo, već da su oni jedan od onih bendova 4ever, da ih ljudi vole kao i prvog dana, i da je njihova glazba lijek za dušu i tijelo. I samo još nešto- velika pohvala za LAA produkciju koja se posvetila tome da ovakav bend ponovno dovede na naše prostore. Kad bi bar toga bilo više!

I zadnje, ali nimalo nevažno: živjelo lijepo ponašanje na javnim mjestima! Nikad nisam vidjela toliko kulturnih ljudi na jednom mjestu.

Ne da nije bilo guranja ili tenzija, nego, ako te netko, slučajno, u prolazu, dotaknuo/gurnuo, to su bile salve isprika. I to isprike prepune osmijeha. Nitko nikome nije psovao, nitko se nije šorao, nitko se začudo divno nije niti gurao. Isto tako, nije bilo ni mrtvih pijanih....jedna toliko dobbra vibra, koja mi je vratila vjeru i u glazbu, i u ljude, i u jednu generaciju....

Generaciju koja živi vječno. Što u pjesmama, što u djelima.

 

Voli Vas Paola

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.