facebook twiter instagram snapchat

Dobro u borbi protiv zla

 

tolstoj 1

Ej dragi moji,

Zašto sam odustala od nogometa još onog trenutka kad su se svi busali u prsa pjevajući svim svojim srcem i puninom duše navijali za Vatrene? Eto, jednostavno – jer sam konačno nešto naučila, pa samim time poučena iskustvom i predvidjela. Predvidjela sam da će sve biti upravo ovako kako se sada događa. Nisam baba Vanga, ali da me život naučio nekim stvarima – zaista jest.Nije da ne volim nogomet ili sport. Naprotiv. Volim. No, ono na što mi se ježi koža i zbilja ne volim zove se: njišem se kako me vjetar nosi. Sasvim sigurno znate o čemu pričam. Naši su Vatreni s početkom Mundijala bili ponos i dika, mnogi su bili spremni dati svoju lijevu ruku za Maria Mandžukića ili Luku Modrića. Mnogi su bili spremni preuzeti sve njihove boli i ostale tegobe, samo pod cijenu jednog jedinog gola.

 

Onog trenutka kada se to nije obistinilo: Vatreni su postali papci. Jadnici. Siroteki koji su nesposobni ugurati tu glupu loptu u još gluplji gol! I sad ajmo – zaslužili su da budu pogaženi, pregaženi i ispljunuti u svim medijima. Da im se rugamo kako ne znaju trčati, da im se rugamo kako imaju dvije lijeve noge… Jadno. Eto, baš sam znala da će biti tako. I zato se nisam uživljavala. To koliko Hrvat može nekoga spustiti nisko, najniže, ne može baš svatko, i pogotovo u onom trenutku ako nad njim ima nadmoć. Ako je jači. Ispostavilo se da je u ovom momentu, svaki Hrvat bio jači od onog na terenu. Ne s loptom. Riječima, dragi moji ljudi… Riječi mogu silno boljeti. Nema toga što može zaboljeti više u nekom datu trenutku slabosti, nego zla i sasvim niska riječ. Zla danas ima više nego ikada prije.

Ljudi su frustrirani i nezadovoljni svojim životima, i na svakom koraku vrebaju kako nekoga povrijediti i gaziti po njemu dok je najslabiji. To je baš karakteristika „ velikih “ ljudi. Pravih poštenjačina kao što je jedan osebujan Hrvat. Yeah right! Taj divan, osebujan narod toliko znade biti zajedljiv, pokvaren i zao da se pitam – kako ih samo nije strah? Nebitno čega – ako ne vjeruju u Boga, onda možda neke druge sile – Oshe, Bude, koga god želite. Kako možeš biti toliko velik u vlastitoj sebičnosti i egu da pomisliš kako iznad Tebe nema nikoga na ovome svijetu? Ne moraš biti suviše pametan da to shvatiš. Dovoljno je da pogledaš u golemo nebo i sve ti je jasno. Naravno da postoji netko iznad nas. Kako možeš imati toliko hrabrosti da sažvačeš osobu kad je najtanja i gaziš po njoj dok se koprca da se izdigne iz svojega blata. Zar se baš ničega ne bojite na ovomu svijetu? Zlo je zavladalo. Ne samo u ovim pričama o nogometu, nego svuda oko nas. Postoje različiti ljudi i različiti segmenti i podvrste zla.

Zlo zbog kompleksa i frustracija, zlo radi neostvarenih želja, zlo iz dosade, zlo iz nemoći, zlo jer je nekome drugome bolje nego Tebi, zlo radi boli, zlo radi raznih rana koje čovjek zadobije tijekom života. Kako se nositi s time kad je nepravda u pitanju ? Vrlo teško. Sama sam svjedok da mnogo puta budem ošinuta zlim jezicima i zlim riječima „ dušebrižnika “ koji više vole voditi tuđe živote nego svoje. I svaki put, opet nasjednem. Koliko god imala godina. Jer boli. Jer imam dušu. Posjedujem srce. Ne ovo fizičko. Ono unutarnje, emotivno, altruističko srce. Ono što Vi nikad nećete imati. Normalno da tada boli i da Te izbaci iz takta. Ako si čovjek, i ako imaš dušu – osjećaš. To je ono što zlo nikad neće moći. Osjećati. I zato je prekrasno biti dobro. Naslovnica jednih naših dnevnih novina, Vatrene je baš ružno ponizila. Po meni, naslovnica je bila – čisto zlo. Zlo koje progovara i koje ponižava čovjeka kad je najtanji. Pa, dobro zašto je to trebalo biti toliko nisko?! Pa ako ste tolike face i toliki frajeri, što onda Vi niste na terenu? Zašto Vaše noge ne koštaju preko nekoliko stotina tisuća eura, nego se borite za svakim danom smisliti što gore naslovnice i žute naslove, pa makar potkopale ljude i njihove obitelji koje to čitaju?!

Zašto Vi, ako ste toliko pametni ne ljubite najljepše žene na svijetu i zašto Vi ne dajete ogromne svote novca u humanitarne svrhe?! No, ne brinite – nikad ni nećete to moći. Znate zašto?! Jer ste mali, toliko ste mali čovjek, prepun zla i oholosti koji samo može druge gaziti i iz toga crpi snagu. Jer ne poznajete niti jedan drugi način da biste se bolje osjećali nego da nekoga sažavačete i gurnete u rupu. Jer je to jedina moć koju imate. Mene već pomalo brine koliko je zlo zavelo sve ljude oko nas.Zato nam je i teško ići dalje. Jer je rupetina prepuna ljudi koji nemaju dušu, koji su vođeni samo novcem, ohološću, zavisti, ljubomorom i lažima. Jer su se utopili u svemu tomu i uopće ne vide dalje od zla u kojemu jesu. Tužno je to kad shvatiš da si do kraja života osuđen na borbu protiv plime zla, koja raste jednako kako raste i mjesec. Borba nije laka, niti nema garancije da ćemo iz nje izvući živu glavu. Jedino što je sigurno jest da će biti žestoko, ali postoji lijek. I koliko god boljelo, jedino na ovomu svijetu što može pobijediti zlo jest – LJUBAV. Ljubav, opraštanje, otvoreno srce, mir, zadovoljstvo, poniznost, skrušenost i razumijevanje. To su odlike koje će kad – tad ubiti tamu.zlo OB

Kako kažu: dobro se dobrim vraća, ali znadem: tako je ponekad teško čekati i zato je u cijeloj komponenti koju pokreće dobro, jedna karakteristika najbitnija, a zove se: STRPLJENJE. Riječ satkana od druge riječi koja glasi trpljenje. E, da, dragi moji, toliko puno toga je ispred nas što nas tek čeka da moramo pretrpjeti. Toliko puno toga i treba ostati jak i stabilan i strpljiv. Strpljivost je odlika koja ima veću moć od snage i strasti. Nema toga što strpljivost može zamijeniti. To je nešto što pokreće dobro. Jer nažalost toliko dugo treba čekati dobro. Sam se čovjek ponekad zapita: čemu? Do kada? Zašto? Zar bih ja trebao/la biti jedini idiot koji sije dobro, a oko mene sami zlikovci i ljudi puni negativnih emocija? Nema veze, treba nastaviti svojim putem – polako, ali sigurno. Bit će. Na vrijeme. Točno onda kada bude i trebalo. A kako nastaviti živjeti, a da te sve to ne dira?! Kako smoći snage da ostaneš normalan pored toliko zle vibracije koja je na svakomu koraku ? Mora postojati način. Moj način jest Bog i dobro. Koliko god teško nekad bilo i vjera svako toliko padne, ostajem svoja. Napasti i zla ima na svakomu koraku, ali pred njima ne treba susprezati svoje dobro. To je ono što najviše boli sve one koji su sa zlom potpisali nepisani Ugovor u svojim srcima. Dobro, ljubav, istina, topla riječ, empatija i prije svega, LJUBAV.

Snaga koju imaju te emocije uvijek će pobijediti zlo. Uvijek. I ono što najviše boli sve koji su mislili da mogu uništiti ljepotu ljubavi i dobrote upravo je ustrajnost u tome da ostanemo ljudi. I zato baš, dajem potporu momcima koje nikad nisam smatrala idolima. Nikad ih nisam stavljala na pijedastal Bogova ili igrača koji nemaju manu. Jer za mene oni su samo ljudi. I imaju pravo na grešku. Bez obzira na to koliko koštale njihove noge. Jer Vi ste Ti koji ste njihovim nogama dali tu moć i tu cijenu?! Da bi zlo pobijedilo najgore jest to da dobro ne čini ništa. Upravo zato, svi oni koji jesu dobri trebali bi prestati biti slabi. I opet ja potičem na revoluciju, ali to je jedini način ! Nema druge! Moramo se udružiti i moramo svemu stati na kraj ili ćemo radije mi biti ti koje će zlo zaustaviti, ili će nas pregaziti zlo? Kako Vam sada to izgleda? Loše, je li?! Zemlja se umiri, potres prestane, voda se povuče, vatra izgori. Ali mi, mi ostajemo takvi kakvi jesmo – često i gori od same elementarne nepogode. Dobro ima sputane ruke jer se uvijek nečega ustručava i boji se djelovati, ali tome mora doći kraj.

Moramo se udružiti i pokrenuti svijet da se vrati u normalu. Sad! Odmah ovog momenta! Stanimo na kraj zlim jezicima i zlim namjerama, samo tako da sijemo ljubav. Stavljam se u poziciju tih dečki, koji kakvi god jesu, nisu nikome učinili ništa zlo ili naopako. Pa čovječe: Zavežite svoje zle jezičine, i ostavite ljude da žive. S loptom ili bez nje. Ili bi trebali sada svi prestati zauvijek igrati nogomet, a Kovač bi se trebao preseliti na Sjeverni pol sa pingvinima da bi Vaše zadovoljstvo u zlim namjerama bilo zadovoljeno? Dosta je! I možete misliti što god želite o meni. Iskreno, nije me briga. Znate zašto? Jer sam odlučila da me Vaše zlo ne može potkopati. Jer sam shvatila da samo LJUBAV liječi Vaše izranjavane duše koje trunu u zlim namjerama i zlim postupcima. Jer djelujem sukladno sa Zakonima majke prirode koja je također već umorna od svih zala koje ste joj priredili. Ali imam jednu vijest za Vas. Nećete nikad, ali nikad na ovomu svijetu pobijediti LJUBAV. Jer samo onaj koji ima tu snagu da osjeti puninu svega dobrog i lošeg u svojemu srcu, samo taj koji je satkan od emocije i duše, samo ta osoba i samo taj čovjek živjet će zauvijek – u ljubavi.I nakon ovoga života, možete ga nazvati Raj ili kako god Vam srce želi, nakon drugog života, nakon karme – živjet će Ljubav zauvijek. I zato: volim nogometaše kako god igrali, volim ovu jadnu Hrvatsku kakva god bila, i borit ću se za nju i za dobro u njoj. Volim svim svojim srcem sve one koje ste mislili slomiti, i stajem na stranu slabijeg – jer imam srca. I upravo zato: ja sam sretan čovjek. I iznad svega – čovjek.

Ono što Vi nikada nećete biti.

 

P a o l a

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Paola © 2016. All Rights Reserved.